Aug 13, 2009

Porodica Minh na Rtnju (1902-1941)

U drugoj polovini 19. veka iz Moravske (Cehoslovacka republika) je u Srbiju stigao Jevrejin Samuilo Minh. Svoj kapital je ulozio u fabriku tekstilne proizvodnje koju je osnovao u Paracinu 1870. godine. To je bila prva moderna fabrika te vrste na Balkanu, ciji su proizvodi, za vrlo kratko vreme postali veoma cenjeni i u inostranstvu.
Na inicijativu svoga sina Julijusa, ovaj uspesni industrijalac visak profita ulaze u otvaranje rudnika u Srbiji (kod Aleksinca i Cicevca).
Pocetkom 20. veka Minhovi su postali vlasnici rudnih polja u okolini Rtnja, a prvo rudiste je otvoreno 1912. godine. Sve do 1912. kada je zavrsena pruga Paracin-Zajecar, ugalj je prevozen do Paracina volovskim kolima.
Porodica Minh je mnogo ulagala u izgradnju infrastrukture rudnika. Pred sam pocetak balkanskih ratova zavrsena je zicara duga pet kilometara, planinska zeleznicka pruga duga jedan i po kilometar, po kojoj su se kretali vagoneti s ugljem, parna elektricna centrala, separacija uglja, razne radionice pri rudniku i rudarski stanovi .
Balkanski ratovi su prekinuli eksploataciju uglja na Rtnju, a 1915. godine po osvajanju rudnika od strane Nemaca, porodica Minh napusta Srbiju. Nemci su tri godine eksploatisali rudnik. Sa povlacenjem iz Srbije demolirali su masine, a ugljenokop zapalili i poplavili.

Posle oslobadjanja Srbije, 1918. godine, porodica Minh se vraca u Srbiju, odnosno na Rtanj. Rudnik je ponovo osposobljen za rad i time pocinje intenzivan razvoj, sve do pocetka II svetskog rata. Kameni ugalj bio je prvoklasan. Uporedo sa eksploatacijom radila su se nova istrazivanja lezista uglja. U to vreme istrazni radovi su pokazali, da rezerve uglja na Rtnju osiguravaju eksloataciju za narednih dvadeset godina. U rudniku je, 1923. godine bilo zaposleno 550 radnika i 15 cinovnika i nadzornika.
Za potrebe radnika i njihovih porodica, porodica Minh je gradila udobne stanove, organizovala privatnu skolu, formirala ambulantu, otvorila prodavnicu zivotnih namirnica i bioskop u okviru Sokolskog doma, koji je u to vreme bio retkost i u vecim gradovima.
Za rad u rudniku angazovan je strucni kadar, inzinjeri, geometri, nadzornici. Rudnik Rtanj postao je savremeno rudarsko preduzece. Podaci iz 1922. godine govore da je rudnik Rtanj, u celokupnoj proizvodnji uglja u Srbiji, ucestvovao sa 5,10 odsto.
Neposredno posle I svetskog rata, stari Samuilo Minh se razboleo, otisao na lecenje u jedan becki sanatorijum i tamo umro, 1919. godine. Upravljanje rudnikom preuzeo je njegov najstariji sin Julijus, zajedno sa bracom Adolfom i Aleksandrom. Braca Minh su izgradila nove stanove za radnike; strucni kadar je dovodjen uglavnom sa strane. Bilo je tu Nemaca, Madjara, Austrijanaca, Ceha. U stolarskoj radionici, pri rudniku, izradjivan je namestaj, koji je besplatno deljen radnicima, prilikom useljavanja u stanove.

Gospodju Gretu Minh, jevrejku austrijskog porekla, inace bolnicarku, Julijus je upoznao prilikom boravka u Sloveniji radi lecenja. Greta i Julijus nisu imali dece, ali su bili izuzetno humani i darezljivi prema rudarima i njihovim porodicama. Gazdarica Greta je vrlo brzo stekla postovanje rudara, posebno zbog brige koju je pokazivala prema njihovim porodicama i deci. Njena zasluga je i otvaranje prve privatne skole u ovom kraju 1922. godine.
Rudarsko naselje Rtanj je 1929. godine brojalo 2000 stanovnika. To su, uglavnom, bile porodice sa vise dece. Te skolske godine, privatnu skolu brace Minh pohadjao je 61 ucenik. Najveci broj ucenika bio je katolicke vere i razlicitih maternjih jezika, ali su nastavu pohadjali na drzavnom, srpskom jeziku. Te iste godine zabelezena je proslava Sv. Save uz prisustvo svestenika i tom prilikom preko 200 dece skolskog i predskolskog uzrasta dobilo je bogate poklone od gazdarice Grete. Takodje, braca Minh su stipendirala dobre i nadarene djake tokom daljeg skolovanja, kao i uspesne segrte na daljem usavrsavanju u raznim mestima Srbije. Takodje, pomagali su gradnju skola u okolnim selima.

Veliku paznju porodica Minh je posvetila uredjenju naselja. na prvom mestu to je veliki park, u kome je uzgajano 150 vrsta drveca i ukrasnog siblja. I danas ovaj, nekada znalacki uredjen prostor, govori o vremenu i ljudima koji su tu nekada ziveli. Na ivici parka pored vile vlasnika, sagradjena je staklena basta. 1936. godine svecano je otvoren Sokolski dom, sa sportskom salom, jednom od prvih u Srbiji, sa fudbalskim igralistem pored sportske sale, koje je korisceno i za sletove sokolskog drustva ( sa oko 300 clanova).

Julijus Minh je, pod nerazjasnjenim okolnostima, izvrsio samoubistvo u svom stanu u Beogradu, a Greta je sa Julijusovom bracom, Alfredom i Aleksandrom, preuzela rukovodjenje rudnikom.
Za secanje na svog muza, na vrhu planine Rtanj, Greta je sagradila crkvicu-kapelu. Crkvu je gradilo 1000 radnika, a osvecena je 1936. godine.
Adolf Minh je takodje izvrsiio samoubistvo u garazi svog stana u Beogradu, pocetkom samog rata 1941. godine. Aleksandar Minh je preziveo rat, krijuci svoje jevrejsko poreklo. Umro je 1977. godine u Beogradu.
Nemci 1941. godine zauzimaju rudnik. Greta Minh odlazi u selo Ilino, u porodicu Radenkovic, gde provodi rat. Umrla je 1947. u Ilinu.
Rudnik je 1941. godine preuzeo inzinjer Julijus Holik, koji je za zivota Julijusa Minha bio direktor rudnika. Ispostavilo se, da je u stvari, bio agent Gestapoa. Na osnovu njegove prijave protiv clanova porodice Minh, 1944. godine u Zajecaru je streljan sestric Julijusa Minha, Alfred Herman. Holik se nadao da ce rudnik postati njegov. Tu nameru osujetili su partizani.

Samuilo Minh imao je tri sina i cetiri kceri.
Najstariji Julijus, rodjen je 1873. godine i umro 1931. Dece nije imao.
Srednji sin Adolf rodjen je 1880., a izvrsio samoubistvo 1941. Njegov sin Djordje i kcerka Vera odselili su se posle rata u Veliku Britaniju, a kasnije u Meksiko.
Aleksandar je rodjen 1893., a umro 1977. Njegov sin Paul, inace masinski inzinjer, ostao je da zivi u Velikoj Britaniji.
Samuilova kcerka Ida umrla je 1958. godine. Bila je udata za Hermana, fabrikanta pokucstva u Becu, i imala je sinove Alfreda i Georga. Alfred je streljan 1944. godine u Zajecaru.
Druga Samuilova kcerka Regina umrla je u Becu 1940. godine. Bila je udata za dr. Fishera, beckog cinovnika. Imala je kcerku Rozu.
Treca Samuilova kcerka Greta bila je udata za Shtegera iz Beca, imala je sinove Erika i Georga. Georg se za vreme rata krio u selu Ilinu, a posle rata otisao je u Bec.
Najmladja Samuilova kcerka Avgusta imala je troje dece: kcerku Elizabetu i sinove Gogo i Herberta.
Sve kcerke Samuila Minha bile su akcionari rudnika sa kapitalom 1:17.

Porodica Minh je punih 40 godina bila vlasnik rudnika Rtanj. Taj period karakterise napredak privrednog i drustvenog zivota ovog kraja, kako za one koji su ziveli od rudnika, tako i za clanove njihovih porodica.

Pripremila: Tanja Mihajlovic, novinar
Turisticka organizacija Boljevac, oktobar 2008.

Da li se ispod Rtnja krije drevna piramida?

Centar za istraživanje i ekologiju iz Beograda uputio zahtev Vladi Srbije da im se omogući formiranje istraživačkog centra na Rtnju da bi utvrdili uzrok očiglednih mističnih pojava koju ova planina krije.
Ukoliko država dozvoli, leteće kugle, nevidljivost aviona na radaru dok nadleću Rtanj, jedinstvene biljke u svetu, brojna jonizujuća i elektromagnetna zračenja, a naročito pravilan piramidalni oblik planine konačno bi mogli biti naučno objašnjeni.

Nebojša Marjanović, predsednik opštine Boljevac kaže da je ekipa stručnjaka ovog centra u razgovoru sa njim iznela naučnu osnovu da se ispod Rtnja krije piramida i da je ova mistična planina po svom obliku i dejstvu jedinstvena u svetu.
- Kažu da Rtanj ima specifične elektromagnetne talase koji imaju geopatološki uticaj na ljudski organizam. Podneli su zahtev nadležnom Ministarstvu da planinu „zagrebu“, odnosno da na nekoliko mesta obave iskopavanje. Očekuju da će pronaći građevine i podzemne hodnike - objašnjava Marjanović.

Ekipa Centra za istraživanje otkrila je da Rtanj leži na tri velike podzemne reke koje su na dubini većoj od 100 metara. Prema dosadašnjim ispitivanjima, velika je verovatnoća da ljudska civilizacija potiče iz Srbije, baš sa ovog mesta.
- Generacijama se prepričavaju neobične pojave na Rtnju. Bilo je priča i da su nestajali avioni, a mnogo meštana je tvrdilo da su gledali leteće tanjire, dok je pojavljivanje letećih kugli skoro svakodnevno. Nauka to nije dokazala, ali, recimo, jedinstvene vrste biljaka koje ovde rastu su ipak nešto što ukazuje na posebnost ovog zemljišta - kaže Marjanović.

I Artur Klark pisao o Rtnju. Predsednik opštine Boljevac kaže da se na samom vrhu Rtnja, na 1.565 metara nadmorske visine, nalazi neobična rupa, koja je, najverovatnije, jedan od izlaza iz piramide.
- Postoje svedoci da je jedan pastir bacio svoju frulu u tu rupu, a onda su je pronašli na drugom, nižem delu planine, gde je izašla.
Još je Artur Klark, autor romana „Odiseja u svemiru 2010“ napisao da Rtanj nije planina, već da se ispod krije piramida, najstarija tvorevina civilizacije - kaže Marjanović.
- Činjenica je da se je Rtanj pun mistike, da se ovde dešavaju čudne pojave. Moja terasa gleda na planinu i lično sam video ogromnu svetleću loptu okruženu diskovima kako leti potpuno neujednačeno. Menjala je brzinu, pravac i smer na jedinstven, neopisiv način - kazao nam je prvi čovek opštine Boljevac.

Istraživački centar, koji je registrovan i u Švedskoj, čine svetski priznati akademici i naučnici Semir Osmanagić, zaslužan za otkriće piramide u Visokom, inače član Ruske akademije nauka, zatim prof. dr Džozef S. Rendulič, šestostruki doktor i pronalazač, profesor na tri instituta u Indiji. Član Centra je i dr Hari Oldfild iz Velike Britanije, pronalazač polikontrastne interferentne kamere i mnogi drugi. Rtanjski caj - jaci od vijagre Rtanj je poznat i po cuvenom caju za koji se veruje da je jak prirodni afrodizijak. Kod nas je, upravo zbog toga, poznat i kao "muski caj".

Izvor: Alo!, Novosti