Rtanj - znacenje reci

Rimskoj imperiji je Srbija i Balkan oduvek bila od višestrukog interesa. 
Sedamnaest rimskih careva je rođeno na našim prostorima, od poteza Naisa (Niša) ka Justiniani Prima (Caričin grad), aktuelnog arheološkog nalazišta Viminacijuma, Feliks Romulijane (Gamzigrada), preko sadašnje prestonice Sirmijuma i Taurunuma do Sirmijuma (Sremska Mitrovica).
Kako tada, i u rimsko vreme, tako i danas.
Rtanj je uvek plenio pažnju svojom prirodom, krajolikom i svojim izrazito uočljivim krakovima piramidalnog završetka Šiljka. Raznovsno lekovito biljno i životinjsko carstvo, geostrateška pozicija, prisustvo voda i pećina, je omogućavalo duža zadržavanja na Rtnju, a posebno zadržavanje visokih rimskih vojskovođa i teško povređenih legionara. I oni, interesujući se za energopotentne tačke, znali su za posebne isceliteljske moći Rtnja, koje su im pomagale u bržem zarastanju rana i posekotina, kao i prikupljanju životne energije. O ovim zračenjima ćete saznati više u istraživanjima jonizujućih energija i drugih geopatogenih zračenja na Rtnju.


Sadašnji naziv planine i istoimenog naselja, potiče od latinske reči Artan koja vuče korenicu od Art i Artificius. Art predstavlja nešto što je oblikovano i dorađivano rukom dok Artificius označava pojam za veštačko ili neprirodno. Iz ovih podataka lako se tumači da je Rtanj = veštačka ili neprirodna planina tj, obrađivana ili dorađivana planina.

Vlasi takoće od davnina koriste izraz Artanj za Rtanj. Što takođe vuče iste jezičke korene.

Još dublja saznanja navode da bi Artanija mogla biti pra civilizacija koja je naseljavala prostor Rtnja. Visoko tehnološki i duhovo razvijeni Artanci su imali božanstva koja su modelirana u krečnjaku u obliku džinovskih kamenih glava, kao i da su imali kultove. Jedan od kultova je i kult ZLATNOG PSA.
I kamena glava i pomenuti kult psa govore o izuzetnoj starosti Artanije, jer novija religija ovih prostora ne poznaju ovakva božanstva.
Ove lokacije su trenutno u tajnosti, kako bi se izbegla bestidnička uništavanja Rtnja od strane bandi i pojedinaca, u potrazi za zlatom i artefaktima. 
Centar za istraživanje i ekologiju ,,Duh Rtnja'' shodno zakonskim propisima i normativima će se truditi da u što kraćem periodu rasvetli što više ovakvih informacija, predpostavki i postojećih saznanja.

Naselje Rtanj je u okruženju listopadne i četinarske šume. Naselje se snabdeva čistom planinskom vodom. Bogatstvo prirode - samonikla jelova šuma na severnim obroncima Rtnja, raznovrsnost biljnog i životinjskog sveta, mnogobrojni prirodni izvori i vrela - podstiču razvoj ekološkog turizma.

Severoistočni deo naselja okružuje park - šuma, jedinstvena u Evropi, sa oko 150 vrsta drveća i šiblja, na četrdesetak hektara. Ovaj prostor je, u vremenu između dva svetska rata, pošumila porodica Juliusa Minha, vlasnika nekadašnjeg rudnika "Rtanj". 
Park je opremljen pratećim objektima i uređenim stazama. Netaknuta priroda je na velikom prostoru oko Rtnja, nema zagađivača. U podnožju Rtnja obitavaju ostaci hrišćanskih starina. Ugašeni manastiri (Lapušnja, Krepičevac i Lozica) svedoče, da je ovde cvetao duhovni život, negujući Nemanjićku tradiciju. 
Čitavim područjem ekološke opštine Boljevac dominira gorostasna trostrana piramida Rtanj (1565m.)


Projekti vezani za Rtanj


Centar za istraživanje i ekologiju „Duh Rtnja“ u cilju realizacije svojih statutnih i interesni ciljeva će uz podršku stučnih kadrova, naučnih subjekata, prijatelja i sponzora raditi na ostvarivanju što većeg broja ekoloških i multidisciplinarnih projekata. Priključivanje postojećim i razvijanje sopstvenih projekata će doprineti podizanju ekološke svesti, postavljanju viših standarda zaštite flore i faune. Posebno projektno odeljenje će biti fokusirano na istraživačke projekte iz oblasti teorije o postojanju prve, najveće i najastarije piramidalne građevine na planeti. 

Neki od projekata koji su započeti sa realizacijom i koji su u planu:

* Izgradnja istraživačkog centra u naselju Rtanj
* Dijagnosticiranje i kartiranje podzemnih voda i podzemnih šupljina Rtnja
* Praćenje meteroloških karakteristika Rtnja i šireg podruća
* Geosondažna istraživanja
* Očuvanje samoniklog lekovitog bilja Rtnja
* Osmatranje noćnog neba nad Rtnjem
* Markiranje i obeležavanje staza
* Postavljanje knjige utisaka i upisne knjige na Šiljku
* Priključivanje centra u organizaciji noćnog uspona na Rtanj
* Organizacija festivala ambijentalne muzike
* Učešće na Festivalu nauke


Pridržavanje ciljeva iz statuta istraživačkog centra oko realizacije:

* zalaganje za istraživanje biljnog i životinjskog sveta na području Rtnja,
* Zalaganje za geopoziciona istraživanja stručnjaka na području Rtnja,
* Zalaganje za geometrijska istraživanja stručnjaka na području Rtnja,
* Zalaganje za geomorfološka istraživanja stručnjaka na području Rtnja,
* Zalaganje za geološka istraživanja stručnjaka na području Rtnja,
* Zalaganje za arheološka istraživanja stručnjaka na području Rtnja,
* Zalaganje za satelitska istraživanja stručnjaka na području Rtnja,
* Zalaganje za georadarska istraživanja stručnjaka na području Rtnja,
* Zalaganje za rudarska istraživanja stručnjaka na području Rtnja,
* Zalaganje za termovizijska istraživanja stručnjaka na području Rtnja,
* Zalaganje za aerijalna istraživanja stručnjaka na području Rtnja,
* Zalaganje za speleološka istraživanja stručnjaka na području Rtnja,
* Zalaganje za istorijska istraživanja stručnjaka na području Rtnja,
* Zalaganje za radiestezijska istraživanja stručnjaka na području Rtnja,
* Zalaganje za hidrološka istraživanja stručnjaka na području Rtnja,
* Zalaganje za meteorološka istraživanja stručnjaka na području Rtnja,
* Zalaganje za magnetometrijska istraživanja stručnjaka na području Rtnja,
* Zalaganje za astronomska istraživanja stručnjaka na području Rtnja.




Preuzeto sa sajta

Zasta je kriv Krivi Vir?

Skriveni izvor Crnog Timoka kao da je stvoren za romanticne sastanke, narocito ako su te ljubavne veze zabranjene.
Na izvoru su se nakada (a mozda i sada ;)) tajno sastajali mladi zaljubljeni parovi cija je veza iz ovog ili onog razloga bila zabranjena.
Kad bi ih otkrilli, ljudi su, iz sazaljenja prema mladom paru, govorili da je kriv izvor, a ne oni.


(preuzeto iz knjige Cudesna Srbija, Dragan Bosnic)

Izvor Crnog Timoka
foto: Flickr - snezana67









       

               Pored izvora Crnog Timoka
                foto: Veroljub Kovacevic

Stanica Krivi Vir - nekad i sad

Stanicna zgrada u Krivom Viru nekada je imala 6 koloseka,magacin sa tovarnom rampom,vodostanicu,tri vodonapojnika,kanal za lokomotive,peskaru i postrojenje za ugalj.
U pravcu stanice Lukovo nalazila se triangla za okretanje lokomotiva za potrebe potiskivanja teskih vozova na deonici Obradove Stolice-Krivi Vir.
(preuzeto sa Facebook-a od Gordane Nesic Stankovic)

Nekad...

...i sad.

Porodica Minh i rudnik na Rtnju

Sto bih volela da sam cula price nase prabake o Greti Minh iz prve ruke...

Muzej Timocke Bune u Boljevcu

Muzej Timočke bune u Boljevcu, otvoren je 1983. godine na stogodišnjicu obeležavanja Timočke bune. Prvobitna zgrada stare apsane, u kojoj su tokom i nakon Timočke bune bili smešteni zatvoreni pobunjenici, rekonstruisana je i adaptirana u muzejski prostor.
Postavka muzeja prati stanje pred Timočku bunu, početak bune, borbu narodne i stajaće vojske, organizaciju vojske 80-ih godine 19. veka, stanje stanovništva s kraja 19. veka, najznačajnije ličnosti vezane za bunu, pre svega vođe bune, sve do ugušenje bune oličeno u Prekom sudu. 

Ja u centru sela Krivi Vir, pored spomen table :)

 

Krivi Vir tema na iGooglu!

Za sve one koji koriste Gmail i Google:

Napravila sam Krivi Vir temu za vasu iGoogle stranicu!
Slike gore pokazuju na koji nacin mozete naci i postaviti Krivi Vir temu na svoju iGoogle stanu.

Uzivajte!

Selo nastalo iz ljubavi - legenda o nastanku Krivog Vira

Gde god se pogleda i koliko god duboko zagleda u prošlost Krivog Vira, otkriva se ljubav. U svim oblicima i razlozima ali legenda o nastanku sela vri od strasne, iskrene i nepresušne ljubavi. On je blo sluga, a ona kći gazde. Mlad, okretan, jest onižeg rasta ali dobar lovac i jahač, privukao je mladu gazdaricu i ispunio njeno srce. Dalje je već sve bilo kao u bajci:
Jednoga dana po selu (Plani ili Skorici) puče glas da je dvoje mladih nestalo. Uzalud je gazda slao potere i raspitivao se kod putnika jesu li videli njegovu kći. Glasa niodkuda.
I tako minuše godine, kada do nesrećnog oca dođe glas da tamo negde, prema Vidinu, pod Rtnjem, vije se neki dim iz kolibe na u strani. Braća odmah osedlaše konje i dadoše se u potragu. I zaista, na padinama nevelikog brda ugledaše najpre dim, a zatim i kolibu. Sjuriše konje ka dimu osećajući da je tamo njihova izgubljena sestra. Bili su se primakli kolibi oblepljenoj životinjskim kožama, kad iz nje izađe ženska prilika. Jedno dete joj u ruci, drugo drži za ruku, a treće poodmaklo zabređelo, u stomaku.
- Sestro!
- Braćo moja!
- Otac nas poslao po tebe. Polazi
- Ja ovde imam kuću, muža i decu. Ne idem nigde. Nego, sjašite, odmorite se i sačekajte Malečka. On se u lovu zadržao...

...Sve grleći ih, mazeći ih, sestra pred braću iznese rakiju medovaču, a oni se živo raspitivaše o proteklom vremenu. Sestra im ispriča sve o njihovoj potrazi za mestom gde će da sviju dom. U osojnom kanjonu Suvaje, prebogatom lovištu, sa bistrom rečicom ali nepogodnim za život, najpre razvili skriveni čador. Nepuna godina je prošla,a porodica je najavljivala svoje uvećanje. Radi dece ostaviše Suvaju, Ružinu stranu, Klenjarsku padinu, Malu Suvaju i krenuše ka osunčanom, prostranstvu koje se moglo videti sa Grbave kose. Tu podigoše drvenu kolibu, a dobrom lovcu Malečku ne bi teško da je skroz oblepi i utopli životinjskim kožama i tu ukorenjeni nastaviše život, Malečko loveći, a ona radjajući decu.

Prošlo je vreme, i nisu se krili više, a ostaše zaljubljeni, kao prvog dana. Malečko je išao svakog dana u lov, a iz lova jurio kući. Pripremao je krzna, pakovao u tovare i prodavao ih prolazećim trgovcima za Vidin. A onda bi žurio svojoj dragoj donoseći joj stalno nešto lepo i potrebno za njihovo usamljeno domaćinstvo, doduše uvećano za još jedno lepo detence, rodjeno u bukovim šumama, u Bukoviku.
Kada im je sve ispričala, vide sestra da braća nameru ne menjaju, ona im reče da njen muž nju nije prevari i na silu odveo, već da ona njega ima rada i da ako hoće da je vode, moraće prvu nju i decu da ubiju. Ako i ubiju Malečka iz zasede, on verovatno ima družinu koja će ga krvavo osvetiti. I uvideše braća da ih sve drugo osim oprosta sestri vodi u propast...

Sestra sa braćom sačeka Malečka, koji na konju, pod teretom koža, naiđe pre nego sunce zađe. Pošto mu žena ispriča sve, on ih pozdravi, izgrli i ugosti svežom srnetinom i negotinskim vinom. Pričali su do duboko u noć, sećajuči se veselih dana mladosti i lovnih dogodovština.
Sutradan Malečko i porodica ispratiše šurake sa darovima za njih i oca, kožama kuna zlatica, zverki kako su ih zvali.
Vratiše se braća u selo, praznih ruku ali punog srca. Dobre utiske prenesoše ocu, koji to primi kao blagu vest.
Sve misleći na unuke u planini, otac, sada i tast, skoči do Paraćina i pokupova alate, metal i bronzu, staklo i porcelan, tkaninu, čoju i svilu za tri familije i džebanu za lov. Organizova društvo, pa se vrati sa sinovima u Bukovik. Tek je dolazak razdraganog oca, koji nije hteo da kvari kćerkinu sreću, razveselio Malečka koji je strepeo od njegove plahovite naravi. Dugo se starina igrao sa unucima, a na polasku još jednom pozva kćerku i Malečka da pođu sa njim nazad, što ovi jednodušno odbiše. Dugo je kći mahala ocu na rastanku. Ipak je u dubini duše tugovala za društvom, krijući to od muža. A on, on je to osećao i čvrsto je rešio da svojoj dragoj razveseli dušu...

Rodilo se i treće zaljubljenim mladencima, a onda i četvrti muškarčić. Po redu, Kurta, Kulta, Burga i Murga. Sreća je sijala nad usamljenim domom u Bukoviku ali i usamljenička tuga, naročito u dugim i vetrovitim noćima. Malečko je svojoj drugarici posvećivao punu pažnju ali je znao da to nije dovoljno i glavi mu se radjala ideja. O njoj je ćutao i sa još većim žarom odlazio sve dalje i dublje u šumu loveći u prebogatim šumama i livadama.

Jednom, prikupivči dvanaest tovara koža, potovari ih na mule krenu ka Grbavoj kosi, u susret trgovačkim karavanama. Slučaj, sudbina ili Božja volja, hteli su da tog dana putem ka Vidinu pođu Osmanlije, goneći pred sobom roblje. Stotinu nesrećnih i izmučenih, pretežno mladih Srpčića iz Stare Srbije, kretalo se pod neprestanim udarcima kamdžije, teško, sporo, nevoljno.
Gledao ih, i njih i Turke, Malečko i rodi mu se ideja:
- Da se trampimo! - ponudi karavan-bašu.
Ovaj zainteresovano pogleda napčitog momka kraj puta i njegove tovare koža.
- Kako to misliš, kaurine?
- Ovako. Tu imaš stotinu glava, a ja dvanaest tovara prvoklasnih koža. Ja tebi, ti meni.
- Da ti ne bude mnogo, kaurine. Daću ti pola roblja za tvoje kože.
Malečko se zamisli, zamisli pa reče:
- Neka ti bude ali da ja biram roblje.
Turčin se složi i Malečko krenu. Pažljivo je birao i da se Turci ne sete, razdvoji majku od deteta, sestru od brata, muža od žene.. Odvoji pola i krenu, on ka Bukoviku, Turci ka Bugarskoj. Ali avaj. Uzalud je sevala turska kamdžija, šaka i pesnica - karavana ne hte da se makne. Samo je Grbavom kosom odjekivaio lelek i dozivanje razdvojene krvi...

Nedugo uzaludno pokušavajući da pokrene raspolućene porodice, karavan - baša shvati da je nasamaren.
- Aferim neka ti je, kaurine.- I teslimi Malečkom i drugu polovinu roblja.
- Radost! Radost! - odjekivalo je Grbavom kosom, dok se sada oslobođeno roblje ponovo okupljalo.
Uskoro vesela kolona , koju je predvodio Malečko, krenu ka Bukoviku.
Usput je Malečko saznao da je roblje pohvatano na Pešteru, da je tamo, medju osmanlijama teško živeti, te da bi radi da se izmeste. On im ponudi da se ovde nasele. Pogodnih mesta za kuće ima, hrane za stoku takođe, a vremenske prilike sigurno su bolje od vaših. Pešterci, i sami stočari i sakupljači, rado prihvatiše predlog.
I rasu se selo po padinama Bukovika. Bivši robovi izgoniše stada i krda u dolinu Timoka i na cvetne livade Belih voda, Grabovca, Kladenčića. Poljanica. Krenu da teli, jagnji, kozi, ždrebi, puli i - radja. Krenu napredak.
Malečko je bio srećan ali u isto vreme nezadovoljan. Oštre zime, visoki snegovi i vetar svake godine su tukle naselje i činile teškim život i po pola godine. Zato reši da seli selo. I ne samo to, već posla muške u rodni kraj da dovedu govedu i ovce svikle na surove uslove. Sve je to učinjeno. Dovedoše iz Sandžaka ovcu, od koje nasta žuja, kravu i volove, a oko izvora Crne reke nađe pogodno, skrovino mesto i naseli selo. Po delu reke nazvaše selo Krivi Vir, a nekadašnje mesto - Seline. To selo je našlo mesta u mnogim knjigama i udžbenicima, novinama i časopisima, pesmama i pričama i, ponajviše u srcima seljana i onih u čijim venama teče i jedna kap gorštačke krvi.

(Ovu pricu preuzela sam od Mise Milenkovica, koji ju je zapisao na drustvenoj mrezi Facebook, a koju mu je ispricao njegov deda Laza Antic.)

Ukleta litica grobnica zaljubljenih

· Tragedije se dešavaju od 1883. godine kada su radikali podigli čuvenu Timičku bunu, a mještani smatraju da se niz stijene proliva krv nedužnih žrtava i da se na tom mjestu stvorilo prokletstvo

Kraj Crnog Timoka, u selu Krivi Vir, podno planine Rtanj, mjesto je poznato kako po istoriji, tako i po prokletstvu, jer je od pamtivijeka bilo odredište i poslednje sastajalište za mnoge zaljubljene i bračne parove. Mještani ga od davnina zaobilaze u širokom luku, jer, kako kažu, mnogo je onih koji su tu izgubili saputnicu ili saputnika, ljubav svog života. Tragedije podno Rtnja dešavaju se od davne 1883. godine kada su radikali podigli čuvenu Timočku bunu protiv omraženog režima kralja Milana Obrenovića. Na tom mjestu strijeljani su stranački prvaci, a to, u tom kraju nezapamćeno, krvoproliće izbjegao je jedino predsjednik stranke Nikola Pašić. Žitelji vjeruju da se niz liticu i stijene proliva krv nedužnih žrtava i stvorilo se prokletstvo, koje se moglo izbjeći da nije bilo stranačkih i vlastodržačkih "igara". Pandorina kutija je ipak otvorena i prokletstvo je odnosilo živote i ljubavi. Priroda na ovom mjestu je fantastična i čovjek bi rekao "mjesto za uživanje". Sam Krivi Vir je izvorište Crnog, odnosno Krivovirskog Timoka, veoma brze i hladne rječice, koja je devedeset kilometara dalje, zajedno sa Bijelim Timokom napravila rijeku Timok. Lijepo, ali mistično mjesto, kao prvi danak prokletstvu odnijelo je život prelijepoj Darinki, supruzi proslavljenog pjesnika Vojislava Ilića krajem juna 1905. godine. Glavom je platila svoje nevjerstvo, jer je liričar u trenucima patnje, ljubomore i rastrojstva, pucao u Darinku. Ona je pala niz liticu, a zatim je Vojislav nožem isjekao sebi vene i čekao da izgubi krv i skotrlja se u provaliju. Međutim, sudbina je htjela drugačije, pa su čobanin i vodeničar ugledali tragičnog pjesnika i sprečili ga da prekrati sebi život. Proslavljeni liričar upoznao je Darinku početkom prošlog vijeka za vrijeme studentskih dana u Beogradu. Ona je studirala Veliku školu, a on Pravni fakultet. Nakon vjenčanja su krenuli putem kojim ih je vodilo njegovo službovanje i nekoliko puta su se selili. Kada im se rodila kćerka Julijana, Darinka je poslije bolovanja dobila posao u Osnovnoj školi u Krivom Viru, a pjesnik službu u Pomoralju. Morali su da se razdvoje, što je Vojislavu teško palo, a najteže što mu je sve rjeđe pisala. I, postao je ljubomoran kada je prilikom posjete primijetio da je njegova voljena sve hladnija prema njemu i ne haje za pjesnikovu ljubav. Pored sve patnje, besmrtnom Iliću stigla je i strašna vijest da im je tromjesečna kćerka Julijana preminula. Dok je dolazio u posjetu kod svoje žene, kočijaš koji ga je dovozio ispričao mu je da je učiteljica Darinka u ljubavnoj vezi sa svojim kolegom, ni ne sluteći da vozi njenog supruga. Pjesnik je već tada, na škriputavim točkovima kočija, odlučio da prekrati život i sebi, i njoj. Pored glasine o preljubi, bračni brodolom donijela je i smrt kćerke Julijane. Darinka je tokom žustre svađe priznala Vojislavu da ga vara sa učiteljem Živojinom Stojiljkovićem, i da bez njega ne može ni da zamisli budući život. Nakon istrage, Ilić je pred zaječarskim sudom, u avgustu 1906. godine, osuđen na šest mjeseci zatvora i novčanu kaznu, zbog "haotičnog ubistva bez predumišljaja". Sud je zaključio da je i sam ubica bio žrtva, i da mu zbog toga nije potrebna veća kazna.Velikog pjesnika na patnju osudilo je ukleto mjesto. Mještani Krivog Vira su inače podržali presudu i od tada pa do danas u narodu ostalo upozorenje za ukleto mjesto – "Neka sila tamo vlada, sila što zaljubljena srca razdvaja i slama". Poslije tragedije poznatog bračnog para, smrt je na tom mjestu čekala i stigla još mnogo zaljubljenih. O tome danas svjedoče arhive i pisane bilješke sa suđenja održavanog nakon nesreća. Tako je Crni Timok dobio naziv "Nevjernička suza", koji je ostao i do dana današnjeg. Do tog ukletog mjesta mještani su stizali zemljanom stazicom, a na vrh litice penjali su se samo uz pomoć konopca. Zaljubljene koji su željeli da budu sami, mimo radoznalih očiju susjeda, mamila je ne samo prelijepa priroda, već i visina sa koje su mogli iz svakog ugla da primijete da li neko dolazi. Kako pričaju seljani, mnoge osame zaljubljenih imale su tragičan kraj. V.Đ. Zagrljeni u smrt Na ukletom mjestu sa "smrtonosne" litice jedan Krivovirac zaljubio se u mladu djevojku. Bio je oženjen, otac dvoje djece i imao je službu u opštini. Vremenom je postao ljubavnik prelijepe devojke, a njihova ljubav se ubrzo razbuktala. Međutim, u to vrijeme, brakovi se nijesu rasturali i srećni život u dvoje nijesu mogli da realizuju. Želeći da zauvijek ostanu zajedno, ljubavnici su odlučili da jedne noći zagrljeni skoče niz liticu i odu u smrt. Otac nesrećnika bio je vodeničar i prvi je ugledao beživotno tijelo svog sina jedinca. Zaboravljena i gladna Mir Jam U ovom kraju kao učiteljica nekoliko godina službovala je popularna srpska književnica i autorka romana "Ranjeni orao" Milica Jakovljević, poznatija kao Mir Jam (1887-1952). Iako je između dva rata bila veoma popularna, poštovana i čitana, sudbina joj nije bila naklonjena. Umrla je ne samo zaboravljena, već i gladna. Poslijeratne vlasti joj nikada nijesu oprostile predratnu slavu i ugled koji je imala među tadašnjim građanstvom. Potpuno marginalizovana od okrutnog režima nije bila u stanju ni da živi, a kamoli da stvara. Nikada se nije udavala, a najveće priznanje Mir-Jam dobila je povodom dva vijeka srpskog novinarstva, kada je uvršćena među sto najznačajnijih novinara. Sahranjena je na Novom groblju u Beogradu u porodičnu grobnicu sa bratom Stevanom Jakovljevićem, piscem "srpske trilogije", a grob niko ne posjećuje. Neki kažu da je zlu hod ponijela sa uklete litice podno koje je radila. Nevjerna Jovanka Izvorište Crne reke mještani nazivaju i Pećura, Crni Timok izvire iz male pećine, koje je od davnina dobila ime "Jovankina rupa" po nevjernoj supruzi koju je muž bacio niz liticu sa obližnje stijene. Nesrećnicu mjesecima nijesu pronašli dok tijelo samo nije isplivalo iz šupljine. Izvor: Revija D, rubika Verovanja